Laž

Laž za razliku od istine, ograničenog je trajanja. Laž traje onoliko dugo koliko je smatramo istinom

Da bi laž postala istinom, potrebno ju je samo ponoviti dovoljno puta

Laž nikada nije sama, oko nje su uvijek uvjerenja i vjerovanja

Laž može samo stvoriti, manifestirati laž

Istina je smrtni neprijatelj laži

Laž nikada ne može postati istinom, ali vjerom u laž, laž možemo smatrati, prihvatiti kao istinom

Laž se na životu može održavati jedino lažju

Hrana laži je laž

Prihvaćanje laži kao istine je ujedno i prihvaćanje istine kao laži

U svijetu laži kao istine, laž je istina a istina je laž

Prihvaćanje laži kao istine je prihvaćanje iluzije kao stvarnosti.

Iluzija je laž za koju vjerujemo da je stvarnost

Život u iluziji je život u laži

Oslobađanje, buđenje čovjeka je oslobađanje, buđenje iz svijeta laži

Biti slobodan je biti slobodan od laži

Biti budan je doživljavati laž kao laž, a istinu kao istinu

Laž je uvijek usmjerena na ono što je bilo, odnosno na ono što bude

Laži je potrebna vjera, jer je vjera ključna za opstanak laži

Vjera u  laž nadopunjuju jedno drugo

Niti bi laži bilo bez vjere u laž, niti bi vjere bilo bez laži

Vrijeme je laž

SADA ne postoji laž, a samim time ni vjera, jer je vjera potrebna samo laži

Laž je kao rak, u koliko je se ne oslobodimo, naposljetku nas ubije

Dali smo mi društvo laži?

Velimir Gašparić

 Znakovi koji signaliziraju laž

Skoro svi ponekad govore neistinu, to mogu biti manje i bezazlene laži, ali mogu biti i velike i ozbiljne. Međutim čak i one „bezazlene“ mogu uništiti vezu i povjerenje u partnera, pa zbog toga prije nego što partnera pokušate uhvatiti u laži, upitajte se želite li to zaista?!

Za početak, važno je znati zbog čega osobe lažu. Ljudi najčešće govore neistinu kada se osjećaju nesigurno s istinom. To ne opravdava laž, ali dobro je znati da se ona javlja u vezama u kojima se jedna strana iz bilo kojeg razloga boji neodobravanja, pa odlučuje kako je lakše prešutjeti istinu. Ako netko smatra kako partner neće dobro reagirati na istinu, vjerojatno će pokušati zavarati ga.

Kako prepoznati te laži?

Obično je partneru koji laže u ovakvoj situaciji neugodno. Muškarac koji laže vjerojatno će prestati biti srdačan i dobronamjeran, naglo će se uozbiljiti ili pretjerano šaliti na taj račun. Ako postavite neko pitanje vjerojatno će odgovoriti „Ne znam previše“ ili nešto slično. Možda mislite suprotno, ali postavljanje izravnih pitanja ili forsiranje neće ga natjerati da kaže istinu, najvjerojatnije će zbog toga završiti razgovor i odbiti nastaviti o toj temi. Ali za lašce je tipično i to da jedna laž slijedi drugu. Kada započne s neistinom, ustrajat će na njoj nevažno koliko insistirali.

Koji su neverbalni signali osoba koje lažu?

-Osobe dok lažu nesvjesno prekrivaju usta rukom. Možda će to napraviti i suptilnije dotičući usne prstom, češkanjem po nosu… Prsti u blizini područja usana uglavnom signaliziraju laž.

-Trljanje očiju. Dok lažu nekome osobe instinktivno skreću pogled, pokušavaju prekriti oči rukama ili žmirkaju.

-Dodirivanja ušiju. Ovo je gesta koja karakterizira nervozu, a osobe koje lažu uglavnom su nervozne jer ne znaju kakav će učinak njihove riječi imati i što će biti ukoliko ih se otkrije.

-Znanstvenici su otkrili kako laganje može izazvati napetost u vratu, pa ako osoba proteže vrat, dira okovratnik…

-Potvrdno klimanje glavom dok osoba govori „ne“ ili obrnuto. Ako osoba šalje različite signale tijelom od onoga što govori vjerojatno laže.

Kako bez rasprava i svađe možete pokušati zaustaviti takvo partnerovo ponašanje?!

-Pokažite dobru volju i dobre namjere.

-Prema partnerovim osjećajima se ponašajte kao da su vaši.

-Kreirajte atmosferu s nula tolerancije prema međusobnom marketingu. Nemojte dopustiti da vam se partner lažno predstavlja čak i ako znate da je dobronamjerno.

Zašto ljudi lažu?

Zašto ljudi lažu?

I bez podrobnog definiranja, bez sumnje nam je poznato što su to laži. Svi smo se njima služili i trpjeli ih. Voljeli bismo ih iskorijeniti i prestati ih prihvaćati kao nužno i nepobjedivo zlo. Zašto? Zašto lažemo i tako sebi stvaramo patnju? Zašto prihvaćamo da nam lažu? Ima li možda nešto jače od laži, nešto što površnoj analizi ostaje skriveno? RAZLIČITI OBLICI LAŽI Nećemo pokušati izložiti razne oblike koje laž može poprimiti, već ćemo samo istaknuti neke od  njenih najčešćih aspekata. Tišina bez riječi, šutnja u času kad bismo trebali reći nešto bitno i istinito također je jedna vrsta laži. To je zadržavanje istine. Ima onih koji ovakvu šutnju shvaćaju kao diskreciju, ali čak i diskrecija ima granica, a kada se one prijeđu, ona više šteti nego koristi. Prijetvornost nas navodi da se ponašamo kao da ni o čemu ništa ne znamo ili da se pak do pojedinosti raspitujemo o onome što znamo. To je izbjegavanje istine. Pod lažno iznenađenim licima i dvosmislenim riječima skriva se samo želja da što prije nastavimo svoj put. To je onaj usiljeni smiješak ili “tako mi je drago”, dok u stvarnosti ne osjećamo ništa; to su krokodilske suze i srdačni zagrljaj pun cinizma. Onaj koji se pretvara smatra kako često mora mijenjati mišljenje, ne stoga što je u svojoj svijesti prešao s jednog mišljenja na drugo, već stoga što mu je potrebno mnoštvo maski kroz koje će se prilagoditi svim okolnostima. Nije nimalo neobično takvu osobu čuti kako govori nešto posve suprotno onome što je rekla sat ranije, no i jedno i drugo je tako neodređeno i sklisko... Laž može poprimiti onaj vrlo poznati oblik “laži iz samilosti” ili se pak predstaviti kao prava laž, ona koja iskrivljuje, kvari i preobražava istinu, ovisno o interesima i potrebama. Isključit ćemo samilost zbog koje se istina malo ublažava ili mijenja kako ne bi uznemirila ili kako bi ohrabrila duše onih koji su ozbiljno pogođeni nekom patnjom, jer ona laž koja nas zanima jest čista laž, najčešća u svakodnevnom suživotu. Ona je ta koja nas pogađa i koju, zanimljivo, prihvaćamo s manje ili više slaganja, ali je ipak prihvaćamo. RAZLIČITE VRSTE JEZIKA Uz mnoštvo jezika koje je čovjek naučio koristiti postoje i drugi načini izražavanja koji pokazuju najskrivenije aspekte ličnosti; to su internacionalno razumljivi jezici, puno bogatiji i rječitiji no što se na prvi pogled čini. Čovjek kao sastavni dio prirode svojim se osobinama povezuje i s različitim carstvima života. Ima ponešto od stijena, ponešto od biljaka, ponešto životinjsko i, naravno, ljudsko. Od stijena smo poprimili statičnost, onu u kojoj nam se ne pomiče ni jedan mišić, naročito na licu – i tako poprimamo izraz lica koji ne zovemo uzalud “skamenjeni”. To odgovara onoj ranije navedenoj laži prešućivanja. Od biljaka smo naučili kretati se poput grana na vjetrovima mišljenja i to u toliko različitih pravaca da ni u jedan nismo sigurni; ne zato što nema različitih pravaca mišljenja, već stoga što ih ne možemo prihvaćati sve odjednom, niti slijediti sve one vjetrove koji stalno pušu s različitih strana. Od životinja imamo govor tijela, gesta, toliko spontanih da uopće nema dvojbe o njihovu značenju. I tako, mada riječi govore jedno, pokreti tijela, ma koliko neprimjetni, kazuju drugo. Iako u današnje vrijeme postoji obilje literature o govoru tijela i neverbalnom govoru, s otkrićima koja bi nas mogla navesti na razmišljanje, instinktivan poriv nadilazi racionalnu svijest: izraz lica, oči i ruke govore više od usta, ili: često su puno bliže istini. Čovjekov jezik također je vrlo raznovrstan i bogat ... lažima, izgovorima i opravdanjima. Moderno je naučiti kako reći što više, a da ipak ne kažemo ništa, kao i  govoriti suprotno od onoga što bismo željeli reći. Iako smo zatečeni i uplašeni procesom osiromašenja jezika, koji dovodi do njihovog svođenja na jednostavne izraze i vulgarne uzvike ili izmišljene izraze s višestrukim značenjem, čudi nas što se i uz tako oskudan broj izraza i dalje može tako dobro lagati. Ovime ne želimo reći da je laž pravi čovjekov jezik, već da se svi ljudi igraju jezikom, prilagođujući ga onome što žele reći, a to ne čine ni kamenje, ni biljke, ni životinje. Šteta što ova prilagodljivost nije stavljena u službu inteligencije, već u službu prijetvornosti. Reći pravu istinu postalo je opasno i nije dio igre “civiliziranih” društava. ČEMU LAŽI? U svim slučajevima susrećemo općeniti zajednički psihološki faktor različitih stupnjeva - strah. Strah je doista bolest, a laži su njegov simptom i očita posljedica. Pogledajmo situaciju u kojoj vlada oprezna tišina. Problem je riskirati. Usuditi se i izreći svoj autentični način razmišljanja znači obavezati se pred samim sobom i pred drugima, a to zahtijeva mnogo hrabrosti. Strah od rizika se u nekim slučajevima pretvara u žalosni kukavičluk koji je, na kraju krajeva, i dalje strah. Onaj koji mijenja mišljenje prema vjetrovima mode trpi paničan strah od gubitka poštovanja svoje okoline. Razlikovati se od ostalih, podržavati istinu koju drugi skrivaju, iskrivljuju ili ignoriraju, znači biti izdvojen kao crna ovca... A to zahtijeva mnogo hrabrosti. Najlakše je sakriti se ispod zajedničkog pokrova općeprihvaćene laži i biti dio grupe koja se kroz takvo savezništvo osjeća jačom. Onaj koji prikriva svoje osjećaje i misli, boji se pokazati onakvim kakav jest, bilo zato što se boji upoznati sebe ili stoga što ne želi da ga drugi vide razotkrivenog iznutra, a to je identično priznavanju svoje vlastite bespomoćnosti. Ništa nije strašnije od podnošenja omalovažavanja onih koji se okupljaju oko pomodnih vrijednosti i koji na razne načine uspijevaju uništiti sve ono što nosi čist i iskren lik. Teza je jednostavna: ako svi lažemo o istim stvarima, laž će prestati biti laž i pretvorit će se u stvarnost. Laž u sebi sadrži sve strahove zajedno: strah od samoga sebe, od ljudi, od života i životnih okolnosti, od situacija s kojima se moramo suočiti kako bismo ih pobijedili. Laganje je oblik himbe u kojem se stvari pokušavaju vidjeti drugačijima no što jesu i to zbog osobne koristi: ako ne mogu promijeniti ono zbog čega patim – ili to ne znam učiniti – obojit ću to drugom bojom i zamisliti da sam to već promijenio. Ima li zlobe u ovim lažima? Ili samo straha? I naša pretpostavka kako drugi ljudi nemaju zašto posumnjati u našu prijevaru, nije li to zapravo omalovažavanje razuma i inteligencije drugih ljudi? Da laž jest laž bit će jasno vidljivo kroz nesvjesni govor gesti. To će nas dovesti do zaključka da je životinjsko (ili, drugim riječima, nesvjesno) koje se skriva u svakome od nas istinoljubivije od onog ljudskog, “premazanog” kulturom. Zašto je “životinjsko” u nama autentičnije od nas samih? Zašto oči, ruke, pokreti tijela odaju ono što ne želimo ili ne možemo reći? POSLJEDICE LAŽI Kao glavni faktor širenja laži naveli smo strah, a njemu se mogu pribrojiti još i egoizam, plašljivost, nedostatak samopouzdanja, nekontrolirana fantazija koja ne razlikuje istinito od lažnog, pa čak i sama zloba i želja za nanošenjem boli. Ako su uzroci takvi, ni posljedice nisu manje strašne i opasne. Možemo jasno ustvrditi da naši životni odnosi – iako potrebni i nužni – obiluju lažnima, mukama i neraspoloženjem te da one rane koje bez zadrške nanosimo drugima nećemo oprostiti ako ih drugi nanesu nama. Otvoreno pokazujemo nepovjerenje; nitko nikome stvarno ne vjeruje i svatko je na neki način pomalo nepovjerljiv i prema samome sebi. Bezbrojni sati rasipaju se na razgovore u kojima se ne govori ni o čemu,  ili se pišu tekstovi koji žele pokazati ono što se pokazati ne može, ili se deformira informiranjem. A to se vrijeme ne može više vratiti... Postoji opći nedostatak vjere, počevši od prijateljstva do politike, od znanosti do religije. Ako ja lažem, zašto bih vjerovao da su drugi iskreni? Kome vjerovati, koga voljeti bez prethodne provjere? U što me žele uvjeriti? Što pokušavaju dobiti od mene? Ako ja pokušavam iskoristiti druge, zašto drugi ne bi isto to pokušali sa mnom? Odatle izvire jedno neistinito pravilo: nitko nije iskren, nitko ne govori istinu, sve je laž... Život sve više postaje krivotvoren i umjetan, a ljudski su odnosi nedjelotvorni jer se zasnivaju na lažnim i nestabilnim temeljima. Da bi se preživjelo potrebno je naučiti jedan novi jezik dugačka imena: 'što mi žele reći kada mi kažu to što mi kažu?’... NEKA RJEŠENJA Osnovno je nadići strah, ali ga se ne može ukloniti odmah. Treba ga postupno zamijeniti drugim, višim i kvalitetnijim osjećajima. Počnimo s uljudnošću u najzdravijem smislu te riječi: velikodušno poštivanje drugih i samoga sebe. Uljudnost možda ponekad podrazumijeva diskretnu šutnju ili poneku laž iz samilosti kako bi se ublažila psihološka tjeskoba, ali uljudnost prije svega znači razumijevanje i uslužnost, i uključuje iskrenu i profinjenu dušu. Gruba laž nestaje kao oblak pod toplim zrakama sunca pred obnavljajućom snagom viteške uljudnosti. Egoizam je tek sjenka pred sjajem plemenite uljudnosti. Slijedimo ono “upoznaj samoga sebe”. Od starine se govori kako je to prvi korak ka upoznavanju bogova i Univerzuma. A to također uključuje i upoznavanje svih ljudskih bića s kojima dijelimo život. Ako ih upoznamo i ako doista upoznamo sebe, vrijedi li laž truda? Kad nema licemjerja i prikrivenih loših namjera, imaju li izgovori smisla? Još nešto za nastavak: treba kontrolirati iskrivljene fantazije i gledati stvarnost čistim očima. To ne znači prihvatiti iz svijeta oko nas i ono što nam se ne sviđa, već suprotno: detaljno znati ono što želimo promijeniti ili poboljšati. Fantazija samo prekriva velovima ono što nam se ne sviđa, ali ona ništa, ni zrnce pijeska, neće pomaknuti s njegova mjesta. I na kraju odvažnost,  puno odvažnosti... Zaboravljena vrlina koju posjeduju kamenje, biljke i životinje, a koja u ljudima iščezava, jer ih umjetni pritisci društva guraju u strah i lažnost.

http://lyricstranslate.com

Laž za Laž

Gledaš ju kroz oblak dima
Ona je omiljena među svima
Pogled tvoj presrela je
Šalje signale da dođeš do nje

Njene oči k'o od stakla
Pleše k'o živa vatra
Stavlja ti ruke oko bokova

Njene usne k'o od meda
Znaju one kako treba
To što želiš čuti šapuću

Ref. x2:
Ona je koketa, lutkica bez mane (/Drugi put =kraljica bez mane)
A prodaje ti samo laž za laž
Medena i slatka, suknjica prekratka
Njoj si samo zabava