U nabrajanju sedam glavnih grijeha oholost se navodi kao prvi. Time se jasno naznačuje da je to i temeljni grijeh, tj. temeljni problem u odnosu čovjeka prema Bogu. Oholost priječi Bogu da u čovjeku djeluje svojom milošću. Oholost je stav kada čovjek Boga gleda kao suparnika, kao nekoga koji ga ograničava u njegovoj slobodi, koji mu je konkurencija, zapreka da se čovjek u potpunosti ostvari. Sjeti se zmijinog zavođenja žene iz Knjige Postanka. To je zbilja izvanredan prikaz grijeha oholosti. U oholosti čovjek često prisvaja sebi one zasluge za koje bi trebao biti zahvalan Bogu. Moglo bi se ovako jako dugo nabrajati koje i kakve sve tragove ostavlja oholost na čovjeka.
Naravno kada čovjek nema prema Bogu ispravan stav, a to bi trebao biti stav zahvalnosti za sve što ima i što jest, jer je sve što jesam i imam sve Božji dar, onda je u velikoj opasnosti da poremeti i svoj odnos prema drugome. Onda ni drugog ne gleda kao Božje stvorenje, već kao predmet, kao konkurenciju, kao onoga koji me ugrožava. Oholost onda jako lako prelazi u zavist (Sjeti se opet Kajina i Abela. Kajin u svojoj oholosti ne zahvaljuje od srca Bogu za darove, te mu žrtva nije uslišana, a onda zavidi bratu i ubija ga. Ovo je samo kratka interpretacija ove zanimljive biblijske priče.).
Kada su drugi u pitanju važno je razlikovati stavove i postupke drugih, koje treba i valja znati prosuđivati, ali pri tom se valja jako čuvati od osude čovjeka. Potrebno je također imati izgrađena mjerila za prosudbu postupaka i stavova drugih. Tu se lako može upasti u opasnost da druge prosuđujemo prema sebi i svojim mjerilima koja su vrlo često uskogrudna i subjektivna. Svi smo naravno jednako vrijedni kod Boga. On je taj koji daje različite talente – sposobnosti. Njemu treba prepustiti sud koliko je tko po sebi odgovorio onom povjerenju koje mu je Bog iskazao. Treba se usmjeriti na sebe i znati da će svatko od nas Bogu za sebe polagati račun, a ne za druge. Druge je jako dobro poticati da otkriju i upotrijebe svoje sposobnosti.
Gdje je granica između oholosti i samopoštivanja? Jako je važno sebe promatrati Božjim očima. Gledati se onakvim kako me Bog gleda. Ima u Sv. Pismu prekrasnih citata koji nas na to potiču. Pavao nas uči da se u Gospodinu hvalimo i da se mjerimo po mjerilu što nam ga Bog ostavi. Jedino tako ćemo ostati na pravoj liniji samopoštovanja, koje je itekako potrebno jer je i ono od Boga, a da ne upadnemo u opasnost preuzetnosti. (Preporučam da pročitaš ovaj odlomak iz 2 Kor 10,12-17).
Jako je važno biti svjestan svojih vrijednosti, ali svakako ih pripisivati Bogu i Božjoj milosti s kojim valja surađivati. Naravno da bi se čovjek zbilja mogao usavršiti u pravoj poniznosti treba moliti. Molitvom poniznog zahvaljivanja Bogu najbolje se iskorjenjuje oholost iz našeg srca. Samo nas ispravan odnos prema Bogu može čuvati od napasti lažne poniznosti u kojoj se na silu, samo na izvan, pokušava prema drugima biti skroman, samozatajni i sl.
1. smrtni grijeh: Oholost
Oholost prema rječniku, je imenica ženskoga roda, a potječe od latinske riječi superbia. Označava nabusitost, samoljublje, osornost i, naravno, umišljenostOholost u ranijim vremenima je bila u smislu kad samopoštovanje prelazi granice i postavlja se iznad ljubavi prema Bogu. Ta strast krši prvu zapovijed (“Nemaj drugih bogova uz mene”).Oholost nije veličina, već nadutost. Ono što se nadme, doima se velikim, ali je zapravo posrijedi bolest.
Primjer imamo kad netko pokuša otkriti tko ste pribjegavajući uspoređivanju sporednih značajki, nalazi niz praznih ljuštura - koje su jedna bez druge besmislene. Ili; kad bogatstvo i počasti urode ohološću, uskoro će nedvojbeno uslijediti zlo. Ako se proslavimo svojim radom, mudro je povući se u anonimnost čim je posao završen.
Pogrešno je određivati samoga sebe kao Nečijeg prijatelja, rukovoditelja na tom i tom položaju, osobu koja obavlja ovaj ili onaj posao. Na taj način otkrivamo samo dijelove sebe - dijelove koji su najčešće nejasni i nepotpuni, osobe koja se nastoji istaknuti nauštrb drugih. Ili; ako previše naoštrimo nož, nećemo sačuvati njegovu oštricu.
Jedini mogući odnos jest odnos s Bogom; uz njega sve poprima smisao, a mi počinjemo opažati uzvišenije značenje.”
Oholost
Svuda gdje pogledam lijevo ili desno vidim oholost.
Kako se borim s njome? Dali se borim s njome? Da, teško al se borim.
Oholost na ulicama u trgovinama, u redovima raznih ustanova.u srcima jadnih ljudi. Dugo sam se pravila da je ne vidim. Najlakše je spustiti pogled, okrenuti glavu i otići. No ja to ne želim i neću. Dugo sam izbjegavala takve situacije a onda sam pozvala u svojim molitvama pomoć Nebesa....dajte mi svu milinu i snagu da pokušam izaći na kraj s njome....naoružati se s osmjehom i nježno priči toj oholosti ružnoj i mrskoj.
I zato pozivam tebe sada, odmah nemojte okretati leđa, ne bježite od nje nego ljubazno joj priđi i učini sve, baš sve kako je jednog dana nebi morali gledati i tvoja djeca i stari roditelji.
Sam protiv stotine. Kao janje među vukovima.
SOTONA I UM: kako pristupa našem umu?
"Naše borbeno oružje nije tjelesno. Naprotiv, ono je božanski jako za rušenje utvrda. Mi obaramo mudrovanja i svaku oholost koja se diže protiv priznanja Boga, i zarobljavamo svaki razum da se pokorava Kristu." (2 Kor 10, 4-5).
Iako smo u velikoj mjeri skloni pretjerivanju po pitanju moći đavla, misleći kako on može izravno komunicirati s nama u tjelesnom obliku, jednako kriva predodžba bila bi pretpostaviti kako nema nikakvog pristupa našem umu.
Osim toga, presudno je imati na umu da ako otvorimo vrata Sotoni odbacujući na sebe staviti Božji oklop, on će na neki način ostati sjediti na našim ramenima te nam šaptati u uho. Takav šapat nije vezan za tjelesne uši, ali može imati pristup ''uhu'' u umu.
Dok pali anđeli nisu materijalna bića i time ne mogu komunicirati s nama izravno u fizičkom smislu, stvarni su kao što je stvarno meso na našim kostima. Mnogi opisuju Sotonu kao lika iz crtanog filma s izduženim repom, vilama u rukama, no on je daleko od nečega tako stupidnog. Na vrlo lukav način, koristeći sebi svojstvenu tehniku, pokušava prosvijetliti naše umove. Sama bit duhovnog ratovanja je bitka za um i ako u tome uspije, uspio nas je dobiti cijele.
Navedene stvari se zbilja odnose na sotonske pokušaje da našteti života vjernika, no iznad svega opet Bog ima kontrolu nad svim kušnjama. Vrlo važno je znati kako Sotona ima pristup nama, samo onoliko koliko mu je to dozvoljeno. Sjetimo se slučaja Joba i Isusa koji govori Petru kako je sotona dobio dopuštenje da ga rešeta kao pšenicu (Lk 22,31). Dakle, ništa nam se ne može dogoditi izvan Božjeg znanja i suverene volje.
Rak je najosetljiviji znak zodijaka. Nisu oholi, ali se katkad tako drže da ostave utisak neranjivog. Paze na šta troše novac iako nisu škrti. Ne daju se nagovoriti na uzaludno trošenje i vrlo su razumni kod kupovine. Ispod njihove romantične fasade krije se uzvišena seksualnost. Budući da su sramežljivi, ne pokazuju svoju pravu narav barem do trena potpunog sticanja poverenja u partnera. I polako postaju požudni... Zavide obično neosetljivim osobama jer misle da one manje pate. Zapravo, zavide onima koji se hvataju u koštac sa životom i bore za svoju buducnost. I onima koji su imali dobru porodicu koja ih je maksimalno štitila. Životna razočaranja nastoje nadoknaditi vrlo ukusnim jelima što se nekad graniči sa proždrljivošću. Obožavaju slatko i jela sa šlagom. Kada se osećaju zapostavljenima, nevoljenima i neshvaćenima, razljute se, naglo promene raspoloženje pa postaju agresivni i besni. Iznad svega ih ljuti kad neko omalovažava njihovu porodicu, poreklo ili domovinu. Iako imaju mogućnosti za društveni uspeh radije ostaju dugo skriveni u senci i sanjare otvorenih očiju. Jer su pomalo lenji za prve redove i borbu...
Vodolija
Svaka Vodolija ima neko životno područje u kojem misli da je posebna i najbolja. To može biti neka banalnost, ali njima je značajna. Potpuno se preobraze kad brane svoje ideje. Zapravo su intelektualni snobovi, ne taktiziraju i često su oholi. Mudri su i oprezni u trošenju, ali velikodušni prema prijateljima kojima uvek izlaze u susret. Vole trošiti novac i nisu škrti. Skloni su gresima u raznim erotskim varijantama, mučeći voljene svojom maštom koja je drugima nezamisliva. Požuda se manifestuje u sado-mazo stilu uz svece koje podstiču atmosferu bluda. Teško ih je zamisliti zavidnima jer su uistinu sretni kad netko uspeva u onom što želi. Pohlepa i proždrljivost za njih je apstraktan pojam. Zadivljeni su egzotičnom kuhinjom koju žele iskusiti u zemlji porekla. Nisu imuni na lenjost. Ipak najčešće uspevajuu pobediti tromost te su tada spremni na velike aktivnosti.
Osvrt
Napusti svijet!
17.05.2012 / Globalno
Uzašašće na nebo je blagdan koji dira u srce. Gospodin je završio svoj zemaljski život te je bio uzdignut u nebo dok je bio sa svojim apostolima. Pismo kaže da se to dogodilo iznenada i pred njihovim očima. Odmah im je međutim došlo i objašnjenje s neba: „Što gledate u nebo? Ovaj isti Isus će opet doći.“ Tim je riječima anđeo ukazao apostolima na put u budućnost. Tako ćemo se i mi ponijeti: nećemo se zadržati kod događaja koji se tada odigrao. Štoviše, taj nam događaj ukazuje na našu pobjedonosnu budućnost. Apostolima je taj čin bio izvor snage, njime su se hrabrili na svom putu vjere. Biblijske nam riječi ukazuju na Gospodinov ponovni dolazak. Mi očekujemo ostvarenje tog obećanja.
Jednom je Sin Božji sasvim sažeto rekao u čemu je njegovo poslanje: „Izišao sam od Oca i došao u svijet; opet ću napustiti svijet i vratiti se svom Ocu.“ On je proizišao od Oca i došao na svijet. Zato se i mogao vratiti Ocu. Što međutim znači kada Sin Božji ovdje kaže: „Opet ću napustiti svijet.“? Sigurno nije mislio samo na zemaljski život; on je napustio ovaj svijet i opet otišao k Ocu. Želim to shvatiti kao poticaj nama da ćemo i mi napustiti ovaj svijet. Moram, međutim, istaći jednu razliku: mi ga nećemo napustiti kao Sin Božji, jer mi to nismo u stanju. Mi ćemo napustiti svijet u sljedećem smislu: napustit ćemo bezbožan duh.Što zapravo znači napustiti svijet? Ne radi se pritom o vanjskim, opipljivim stvarima, da li činimo ovo ili propuštamo učiniti ono. Odlučujuće je i pred Bogom ostaje samo ono što je u našem srcu. Valja nam odbaciti bezbožan duh, kako bismo mogli ostvariti „uzašašće na nebo“.
Sada se nameće pitanje: Što je bezbožan duh? „Svijet“, bezbožan se duh očituje ponajprije kada čovjek svoje idole stavlja ispred Gospodina. Još uvijek vrijedi zapovijed: „Ja sam Gospodin, Bog tvoj; nemaj drugih bogova osim mene!“ Što su to idoli? I u našem životu ima stvari koje mogu zavladati našim srcem i postati sadržajem našeg života. To mogu biti razni interesi i sklonosti, najrazličitije stvari koje čovjek nosi u svom srcu i koje su mu važne. Mi ćemo se potruditi da pored Gospodina nemamo drugih bogova, nekakvih idola. Neka nam na prvom mjestu uvijek bude on, Gospodin! Napustimo svijet tako da se udaljimo od tih idola i da Gospodina stavimo u središte svog života.
Bezbožan duh je i oholost ovoga vremena kada čovjek smatra da može živjeti bez Boga. Mi želimo spoznati svoju potrebitost, želimo uvijek biti svjesni da nam je potrebna milost. Pazit ćemo da se ne uzoholimo i da ne pomislimo da smo veliki u očima Božjim. Napuštamo svijet ako takvoj oholosti ne damo šansu da se razmaše. Slična osobina naravi u ovo naše vrijeme, a koja simbolizira svijet u tom smislu, iskazuje se mišljenjem da smo već svojim ponašajem stekli izvjesno pravo na nebesko kraljevstvo. Razmišljanjem da možemo sve vlastitim snagama i da se ne trebamo oslanjati na Gospodina ukazujemo na osobinu koja predstavlja svijet u smislu gornje riječi. Takvu ćemo osobinu nastojati napustiti i pouzdati se u Gospodina.
Svjetovne su osobine da čovjek pored Boga ima i svoje idole, da se prepušta oholosti i da smatra kako mu Gospodin nije potrebaan, da se oslanja samo na vlastite snage i omalovažava pouzdanje u Gospodina. Sve to želimo izbjeći. Neka nam Gospodin dade milost da bi nam sve to uspjelo!
