petak, 23. studenoga 2012.

SRCE


Moja je ljubav poput duše umrloga grešnika koja traži svoj mir. Moja je ljubav, ljubav čovjeka koji bi htio biti živ...

TEŠKE BOJE

Goran Bare / Damir Trkulja

Moje srce teško
Suzu pušta
I pumpa
Sa smiješkom
Jer ja ću pjevati
Evo pjevam
Ja ne svijetlim, ja sijevam

Pokreni me
Sa mnom pleši
Tuge, tuge me riješi
Daj da budem
Onaj koji tješi
Svakog onog
Koji zna da griješi

Teške boje
Njima ja sam obojen

Reci mi Bože
Koje si boje kože
Bože daj kaži
To o tebi dal' su laži
Ti znaš sve, tako bar govore
Mora da je super gore
Kad se prozori raja otvore

SUZU PUSTI AL NE PLAČI

Da znam dragi kako ti je sada dok čitas stihove moje,
pisala bih još tužnije da rasplačem srce tvoje.
Puni su bola i svaki od njih nešto znači,
zato dragi kad ih čitaš suzu pusti al ne plači.
Nježno ću te spominjati u životu, u samoći,
usamljena jednog dana u crnu ću zemlju poći.
Kada vidiš da me nema, osjetit ćeš što su boli,
al znaj nitko neće tako silno da te voli.
Poželjet ćes tada dragi da ne ziviš ni dan duže,
tjerat će te nešto grobu mome i stavit ćeš ruže.
Teško ćeš mi grob pronaći, bit će u gustoj travi,
jer nikoga nema da mi na grob cvjeće stavi.
Sjetit ćes se moga lika iz kojega ljubav zrači,
sjetit ćeš se mojih rječi - Suzu pusti al ne plači!

VOLJETI TE NISAM SMJELA

Da me cjeli svjet kleo, prokleo me tako nebi,
kao što sam poslije tebe odredila život sebi.
Ne mogu objasniti srcu svom -
da ti mi nisi mogao pružiti ni sreću ni dom.
Voljeh te ludo; ljubih, al nisam smjela,
od siline strasne, skoro poludjela.
Oprosti srećo što ne slušah tvoje rječi,
da to nije put ka sreći.
Bila je to ljubav - eho tužne pjesme,
Tužni su stihovi ovi jer srce moje voljeti te nesmje.
Daleko od tebe da negledam više,
kako drugu ljubiš nevoliš me više.
Zaboraviti; sve ću što je bilo,
al tebe ne mogu sunce moje milo.

Pokušat ću dragi biti daleko od tebe,
možda ću te voljeti - iako to ne smijem.

sad izdao si me KUKAVICE...


Nek pukne led i kamen
pod nogama,zemljo uzmi me
jer previše plaćam račun
za život, koji živim ja,
radije sada duša bi zaspala
ranjena i umorna!!!
A gdje si ti,
sada kad svi su me izdali
i rekli nisam za tebe
vukli od mene,za srce ujeli,
nekad si kožu mi medom mazao
sad izdao si me KUKAVICE...

Na korak do dna
ja sam zastala, dalje gurni me
jer ne bi mi bio prvi put
da se sa dna podignem,
radije ova duša bi zaspala
ranjena i umorna!!!
A gdje si ti,
sada kad svi su me izdali
i rekli nisam za tebe
vukli od mene,za srce ujeli,
nekad si kožu mi medom mazao
sad izdao si me KUKAVICE!!!!

Umjesto ljubljena moje usne
grižene sada proklinju te,
sada slomljena krila,
ja spremna sam bila
da oprostim ti sve,
a ti izdao si me!!!
....zbog njega...
Zbog njega plačem, njega volim...al ne mogu da ga prebolim!!!!Ljubavi pitam se više dal to zbog njega moje srce kuca sve tiše. dal me to smrt vreba...ne bi se čudila to mi je jedino što mi još treba...
zbog njega....zvjezde noću gledam, pitam se dal ja takav život trebam...ne znam više što da radim....kad ne mogu da te ljubavi zaboravim...

Davno sam rekla da neću pisati više o tebi,
al nešto mi neda mira
činim gore samoj sebi.
Svaku večer zaspim s tvojom slikom pred očima,
tvoje ime na usnama mi počiva.
Pa mi i u san dođeš,
laganim koracima kroz snove mi prođeš..ali kad oči otvorim i shvatim da te nema
suze krenu, jedna po jedna.
spuštaju se niz obraze moje,
dok ja dozivam samo ime tvoje.
Ali ti me ne čuješ i ne želiš čuti,
puštam te, ma sretan ti put...
Jer znam da kad opet utonem u san,
s tvojom slikom pred očima
dočekat cu novi dan....


Neko me voli mjesto tebe,
neko me traži mjesto tebe,
ali zašto to nisi ti?
Neko plače mjesto tebe,
neko plače zbog mene,
ali zašto to nisi ti?
I neko me moli da ga volim,
i neko kaže da mu trebam,
ali zašto to nisi ti?
I neko želi da me ljubi
i neko želi da me ima,
ali zašto to nisi ti?

SPREMNO JE..ILI NIJE

03. listopad 2010 ob 23:22 | 213 pregleda
Moje srce može podnjeti najjače udarce,tako ga je moja svijest odgojila.
Spremno je oduprijeti se gorkim uvredama, živiti u sjeni skrenutih
pogleda i bljesku………. onih koji ga oblijeću vrištećim šipkama, udarajući ga i
parajući…… da utaže svoju glad.

Moje srce može ispružiti spojene dlanove, napunjene krvlju……..,da napoji
gavrane crnog neba.
slika


Spremno je, stisnuti suze u sebi…… da ne teku žilama,….. da ne suze u
očima, da ne omekšaju večernje dodire…

Moje srce može slušati najtiše tonove, pričati s njima i vjerovati im.
slika


Spremno je otvoriti vrata.... mekim dodirom, vrelim dahom… ali nije spremno…,…. NE.. NIJE spremno! ….. Tebe.... u nj pustiti..!!
….da ga ne zarobiš u svojoj veličini….,da ga ne oštetiš iznutra,…..
Da se ne usidriš,…jer hm,,, sidro je teško dići,, onog trena… kad na put.. triba ići…!

STari grob


Na kamenoj ploci groba devojcica sedi sama i kroz suze govori ´Da znam dragi kako ti je kada citas pjesme moje, pisala bih jos tuznije da rasplacem srce tvoje. Pjesme su mi pune bola svaka od njih nesto znaci, zato dragi kad ih citas "suzu pusti al´ ne placi". Gledam momke i djevojke zagrljeni kako secu, a za tobom srce pati zato drugog trazit necu. Kada podjes na vjencanje s drugom zenom jednog dana, srce ce mi bolno reci zbogom nado njegovana. Ti ces sa njom tada biti sav u cvijecu i radosti, a za mene to ce biti dan placa i zalosti. Kada cujes da me nema osjetit ces sta su boli, jer bas nitko nece moci tako silno da te voli. Zazalit ces tada dragi da ne zivis ni dan duze, doci ces mi na grob da mi stavis na grob ruze. Tesko ces mi grob pronaci bit ce sav u gustoj travi, jer ja imat nikog necu da mi jadan grob popravi. Sjetit ces se tad mog lika iz kojeg jos ljubav zraci, sjetit ces se pjesme moje "suzu pusti al´ ne placi". Kada dodjes na grob moj sagni glavu, spusti lice, a iz groba cut ces rijeci "Da znam dragi kako ti je kada citas pjesme moje, pisala bih jos tuznije da rasplacem srce tvoje. Pjesme su mi pune bola svaka od njih nesto znaci, 
zato dragi kad ih citas "suzu pusti al´ ne placi". Gledam momke i djevojke zagrljeni kako secu, a za tobom srce pati zato drugog trazit necu. Kada podjes na vjencanje s drugom zenom jednog dana, srce ce mi bolno reci zbogom nado njegovana. Ti ces sa njom tada biti sav u cvijecu i radosti, a za mene to ce biti dan placa i zalosti. Kada cujes da me nema osjetit ces sta su boli, jer bas nitko nece moci tako silno da te voli. Zazalit ces tada dragi da ne zivis ni dan duze, doci ces mi na grob da mi stavis na grob ruze. Tesko ces mi grob pronaci bit ce sav u gustoj travi, jer ja imat nikog necu da mi jadan grob popravi. Sjetit ces se tad mog lika iz kojeg jos ljubav zraci, sjetit ces se pjesme moje "suzu pusti al´ ne placi". Kada dodjes na grob moj sagni glavu, spusti lice, a iz groba cut ces rijeci ``Vrati mi se mama´´ I polako dan se budi i dete je jos tu sad je telo ukoceno predalo se vecnom zlu Da je moja mama ziva ona bi me tesit znala al je moju mamu crna zemlja progutala Crna zemljo otvori se mila majko probudi se pogledaj tuzno lice svoje male devojcice dozivotne SIROTICE


Ja sam praštala kada niko nije
ja sam voljela k'o nikad prije
ja sam ljubav u srcu nosila
.....a nisam molila

Ti si praštala kad nisi smjela
ti si patila a nisi htjela
ti si me voljela i želila mnogo
....a ja to nisam mog'o

Hvala ti jer bila si žena
uvijek si davala sve od sebe
za mali osmjeh bila si sretna
....al' volio nisam tebe

Ja sam čekala bolje sutra
živjela od mraka do jutra
ja sam znala da mnogo gubiš
....jer drugu ljubiš

Ti si znala da volim drugu
ti si me čekala i suze krila
ti si imala bol i tugu
...a ona je sretna bila
Kad bi nebo zaplakalo dušo
nebi tugu iz mog srca htjelo
jer sve suze ja sam isplakala
a ostala samo je praznina.

Teško mi je da nemože teže
prestala sam više vjerovati
mislila sam da nas ljubav veže
a sad samo moram tugovati.

Zašto si dao da te volim
i vjerujem da sam tebi sve
dobro znaš da nikad ne molim
jedan korak ti uništi sve...


Zaboravi...nastavi...živi
al kako bez tebe mili
gdje naći sreću bez tebe
kako zaboravit uspomene?

Ostajem žena to ću i biti
noćima sama suze ću liti
bez druga bez tebe,sama na svijetu
k'o mala ptica sama u letu...

Tražim put a nemogu ga naći
zato srce plači i plači
plaći bez sreće i ljubavi tvoje
plači ranjeno srce moje...
I opet samoća i opet bol
opet se vraća u život moj
malo je trajalo ljepote
prokleti moj živote...

Bilo je kratko ali lijepo
upoznala sam sreću i ljubila slijepo
sada se bol ponovo javi
prokleti život me rani...

Zašto baš ja uvijek gubim
nemam sreće kad nekoga ljubim
uvijek se naglo na zemlju spustim
...i tako sve izgubim



Nema komentara:

Objavi komentar