IZDAJA

Svaka izdaja počinje s ljubavi

Svaka izdaja počinje s ljubavi.

Svatko ubija onoga koga voli, ali svakoga to ne ubije.

Jednom  sam  se klela da je ljubav sve, da se za nju vrijedi boriti, da je ona smisao života.

Daješ nekome cijelu svoju dušu. Kada jednom to napraviš, ne možeš ju više uzeti natrag. Gotovo je. Pa čak i onda kada odlazis. Odlaziš prazan.

I sramim se svojih osjećaja,jer ja nisam takav čovjek..sramim se ove gorčine..ovog gađenja koje osjećam.. Ne želim da me sve ovo pretvori u lošu osobu! Ne želim hodati ulicama ovog grada i radit grimase na licu,skrivajući ove osjećaje.. Ne želim mrziti..biti kivan na sve oko sebe.. ne želim da mi se gadi! Želim je pamtiti kao dobru osobu.. Želim prihvatit poraz dostojanstveno.  Naletio sam..i gotovo sad..treba se s tim nositi i izvući pouku iz svega.. Kako se sve ovo čovjeku dogodi? 

Osoba koja je počinio izdaju naziva se izdajnikom.

Tko drži mi dušu
i igra se njome poput vjetra
raznoseći je pustinjom sjećanja…
tko moje srce zatočeno drži
dajući mu mrvice
sa stola prepunog ljepote…
tko moju strast razbija
poput kocke leda
što topi se u čaši gorčine…
tko me odveo u polja
okupana mirisima
polažući mi dušu na trnje i korov…
tko je zatamnio moje nebo,
nebo na kojem su zvjezde
tako jasno sjale…
i zašto…?
————
Godine odnijele su patnju,
donijele su radost
i život
sazdan od dva svijeta
jednako ranjena,
posrnula,
i željna istine u pogledu,
u dodiru…
Ime laži nestalo je
zakopano u tamu,
izbrisano u sjećanju,
darovano
zaboravu…