BRAK

U KRIZI
Povezane vijesti: Bračno savjetovanje i bračni savjetnici Mukarci teže podnose razvod Prvi sajam razvoda Kako se i za koga vraga ljubimo Ljubav kao droga Muškarci i kućanski poslovi ...sretne veze, svi tekstovi		BRAKOVI KOJI NE MOGU USPJETI? Sve je lijepo kad stupamo u brak. Zaljubljeni smo, sigurni da smo dobro birali. Ne sumnjamo ni trenutka da sad već dobro poznajemo partnera: da, to je osoba s kojom želimo provesti ostatak života! Možda su moguća još neka mala iznenađenja, neke sasvim beznačajne sitnice, ali sve u svemu – sigurni smo da je to ono što tražimo. Fino. Ali s druge strane, malo zbunjuje činjenica da su usto vjerovali svi oni parovi koji su se poslije odlučili na razvod. Takvih nije malo, danas razvodom završava već svaki četvrti brak, a taj broj sve više i više raste! Hm, čudno… Ali bit će da su oni svi uletjeli u brak naglo, ne upoznavši se dobro. Da, to mora biti odgovor!
Kad brak ipak propadne
Na žalost, nije baš tako. Nisu svi propali brakovi iznikli iz kratkih i neozbiljnih veza. I nije istina da su ljudi čiji brak propadne sve redom nezrele, egoistične osobe. Ruku na srce, da stavite u jednu prostoriju grupu "sretno vjenčanih", i uz njih onda grupu "nesretno razvedenih", sigurno je da ne biste mogli razlučiti koji su koji. I jedni i drugi su ponekad nervozni, ponekad veseli, ponekad spremni slušati svoje partnere, a ponekad toliko pod stresom da nisu za nikakav suvisli razgovor. Ma baš kao i svi mi.
"Rizični brakovi"
Neki brakovi ipak imaju manje šanse da završe sretno. Na osnovu iskustva, bračni savjetnici tvrde da sljedeće grupe brakova spadaju u grupu "rizičnijih", odnosno onih u kojima je vjerojatnije da bi moglo doći do problema: -    brakovi sklopljeni između izrazito mladih ljudi -    oni u kojima su supružnici nižeg stupnja obrazovanja -    bračne zajednice u kojima se često javljaju financijski problemi -    mješoviti brakovi: supružnici su različite nacionalnosti, vjeroispovijesti i sl. -    ako su se i vaši roditelji razveli -    ako često volite kritizirati partnera -    ako partnerove pritužbe odmah odbijate (umjesto da saslušate njegove argumente, odmah zauzimate obrambeni stav) Naravno da se gore navedeni kriteriji ne mogu shvatiti kao pravilo. Ako spadate u bilo koju od tih grupa, ili možda čak u više njih, to ne znači da će vaš brak nužno biti nesretan ili da će završiti razvodom!
Bračna terapija: kome bi mogla više koristiti?
U posljednje vrijeme dosta se u svijetu piše o učinkovitosti bračne terapije. Sva moguća i nemoguće istraživanja pokazuju da uspjeh rada bračnih (obiteljskih) savjetnika ovisi o velikom broju faktora. (Ma tko bi to rekao! – i za to su im bila potrebna tolika istraživanja???) Ali kad smo već počeli sa statistikom, nastavimo još malo u tom tonu. Slijedi lista parova koji bi mogli imati najveće koristi od odlaska u bračno savjetovalište: -    mlađi parovi -    parovi s modernim pogledima na život -    oni koji se još uvijek vole -    parovi koji doista žele da im bračni savjetnik pomogne! (nisu li to svi? – nisu!) S druge strane, sljedeće kategorije imaju najmanje šanse da profitiraju od razgovora s bračnim savjetnikom: -    parovi koji su čekali predugo da odu na terapiju (pa su sukobi otišli predaleko) -    oni u kojima jedan od partnera ni pod koju cijenu ne želi ostati u braku -    parovi koji nisu spremni poslušati savjete bračnog terapeuta
Zašto neki brakovi ipak opstaju
Znanstvenici upozoravaju da "sretni parovi" ostaju u braku, premda i njihovi brakovi prolaze kroz krize. Kako to uspijevaju? Tajna je u spremnosti da dijalogom, odnosno razgovorom u kojemu se poštuju stavovi i emocije oboje partnera, riješe sve probleme i razlike. Stoga se čini da se i cilj bračne terapije i rada bračnih savjetovališta mora promijeniti. Umjesto da pokušaju promijeniti brak, bračni savjetnici trebaju zavađene supružnike naučiti komunikaciji! A što mogu napraviti sami partneri, još prije nego se obrate bračnom savjetniku? Jednostavno je: ne čekajte trenutak kad više ne bude povratka. Obratite se za pomoć dok sukobi još nisu eskalirali preko svake mjere – jer poslije toga više nećete trebati pomoć bračnog terapeuta, nego čarobnjaka! Ili barem odvjetnika...

Želite spasiti brak? Potražite stručnu pomoć

Što učiniti kada dani zaljubljenosti i bračne sreće postanu dio prošlosti, a svakodnevica se pretvori u noćnu moru međusobnog optuživanja i svađa? Izbor nije velik. Moguće je ostati u nezadovoljavajućem odnosu, prekinuti ga ili potražiti stručnu pomoć. Za ovo posljednje u Hrvatskoj se odlučuje sve veći broj ljudi. Gdje, dakle, potražiti stručnu pomoć, kome se obratiti i kada to učiniti?

Nakon pet godina braka, 32-godišnja A. R. našla se pred zidom. Odnos između nje i njezina šest godina starijeg supruga sveo se uglavnom na svađe i međusobne optužbe. 'Počela sam intenzivno razmišljati o razvodu. Razgovarala sam o tome s obitelji i prijateljicama. Neki su me podržavali, a neki su mi savjetovali da braku dam još jedan pokušaj. Nakon dugog razmišljanja, proučavanja knjiga i pretraživanja interneta, odlučila sam svome braku dati još jednu priliku. Predložila sam suprugu da potražimo stručnu pomoć i on se složio', kazala je A. R. Svađe nikada neće dovesti do poboljšanja situacije Ona i njezin suprug pomoć su potražili kod psihoterapeuta specijaliziranog za bračne i obiteljske odnose. 'Na terapiju idemo šest mjeseci, a naš odnos vidljivo se poboljšao. Radimo na sebi, shvatili smo da od međusobnog optuživanja nema koristi i da jedno drugo trebamo poštovati. Spoznali smo gdje smo griješili i koji su bili glavni uzroci naših neslaganja. Sada kad pogledam vidim da smo oboje bili nezreli, ali, srećom, to je vrijeme iza nas', zadovoljno je zaključila A. R. Terapija Imago kao slamka spasa Zahvaljujući želji za poboljšanjem braka, A. R. i njezin suprug neće biti dio poražavajućih statistika koje pokazuju da se u Hrvatskoj godišnje razvede oko 5.000 brakova. Ipak, ohrabruje podatak da se sve više parova odlučuje za stručnu pomoć. Uočila je to i jedna od najboljih bračnih terapeutkinja u Hrvatskoj, psihijatrica Ljiljana Bastaić. 'Sve više parova odlučuje se za partnersku terapiju. Najčešće traže pomoć kada je napetost češća od stanja zadovoljstva, kada su se udaljili i kada osjećaju da im nešto nedostaje u vezi. Uglavnom, po pomoć dolaze kada prevlada bol i strah od raspada zajednice. Terapija im je svojevrsna zadnja slamka spasa', objašnjava dr. Bastaić. U svome radu doktorica Bastaić koristi se terapijom odnosa Imago. Riječ je o terapiji kojoj je cilj pomoći partnerima da otkriju što svaki od njih može učiniti kako bi se poremećeni odnos pretvorio u strastveni partnerski suživot. 'Ne tražimo krivca za loše stanje odnosa. Jednostavno ih učim učenju novoga jezika ljubavi, ali to zahtijeva vrijeme i vježbu. To je zapravo proces koji traje cijeli život i nije nešto što se događa preko noći. Riječ o zajedničkom putovanju, a ne o zadatku koji je potrebno riješiti. Kad to parovi počnu usvajati, možemo reći da je terapija uspješna', kaže dr. Bastaić. Spoznavanje problema Svaki bračni par svijet je za sebe i nema jedinstvenoga recepta koji se može primijeniti na sve. Preduvjet za spašavanje braka i pružanje stručne pomoći volja je obaju partnera koji žele raditi na odnosu. 'Često savjetujem parovima da prije dolaska na savjetovanje odu na seminar iz bračnih odnosa koje držimo nas nekoliko u Zagrebu i Puli. Tamo ih upoznajemo s osnovnim saznanjima iz međusobnih odnosa, a nakon toga slijedi savjetovanje. Parovi tada razumiju pozadinu vlastitog ponašanja i lakše je raditi na terapijama', pojašnjava poznata hrvatska psihijatrica. Zanesenost s početka braka ne traje vječno Dr. Bastaić kaže da svi ljudi ponekad imaju teškoće u odnosima te da je riječ o problemima koji su najčešće rješivi. 'Mnogi ljudi nastoje unaprijediti svoje znanje o odnosima i čitaju mnogo knjiga, ali najčešće da bi našli opravdanje za sebe umjesto da im to znanje pomogne u boljem razumijevanju svoga i partnerova ponašanja. Ako bračni par zapne u slijepoj ulici, svakako treba potražiti stručnu pomoć', savjetuje dr. Bastaić. U Zagrebu djeluje troje psihoterapeuta koji rade po principu terapije Imago, a detaljnije informacije o tome mogu se pronaći na internetskoj stranici www.imago-terapijaodnosa.hr. Obiteljski centri za besplatnu pomoć Parovi koji se nalaze u bračnoj krizi pomoć mogu potražiti i u nekim od Obiteljskih centara koji djeluju diljem Hrvatske. Osnovala ih je Vlada RH po uzoru na centre koji djeluju u razvijenim zemljama svijeta. Obiteljski centri imaju savjetodavnu i preventivnu svrhu, a kroz grupne i individualne programe pružaju stručnu potporu u spoznavanju, prihvaćanju i svladavanju teške životne situacije. 'U Obiteljski centar dolazi se bez uputnice i novca. Potrebna je samo želja za razgovorom i radom. Prošle godine u zagrebačkom Obiteljskom centru pomoć su zatražile 1.854 osobe. Većinom dolaze žene, ali sve više i muškarci', kaže Ljerka Lacković, ravnateljica Obiteljskog centra Grada Zagreba. Prema njezinim riječima, najčešći razlozi traženja pomoći su poteškoće u komunikaciji, posttraumatske teškoće, problemi u roditeljstvu, nasilje i ovisnosti. U Obiteljskim centrima pomoć pružaju stručne osobe poput psihologa, socijalnih radnika, defektologa, sociologa i logopeda. Svi oni posebno su educirani za pružanje pomoći obiteljima, a radi se u grupama ili individualno. Da su Obiteljski centri u Hrvatskoj itekako potrebni, pokazuje i podatak da su samo u prvih šest mjeseci ove godine na području Hrvatske pomoć zatražile 9.302 osobe. Trenutačno u Hrvatskoj djeluje 17 županijskih Obiteljskih centara, i to Bjelovaru, Dubrovniku, Karlovcu, Koprivnici, Krapini, Senju, Sisku, Splitu, Šibeniku, Požegi, Puli, Rijeci, Varaždinu, Vinkovcima, Virovitici, Zadru i Zagrebu. Budući da iskustva pokazuju postojanje sve većih potreba za pružanjem stručne pomoći obiteljima u svladavanju suvremenih izazova, Ministarstvo obitelji planira otvaranje obiteljskih centara i u drugim hrvatskim gradovima.tportal.hr

Kako ostati zajedno?

  Kako uspjeti sačuvati vezu od propadanja, kako uspjeti sačuvati ljubav i živi interes jednog za drugog, kako uspjeti da nam se ljubav ne potroši? Teško je na tako kompleksno pitanje odgovoriti u jednom tekstu i sigurno će više toga biti izostavljeno nego rečeno. No, pokušat ću sažeti ono što je, po meni, izuzetno važno, uz svjesnost da izrečeno ne isključuje sve druge važne dimenzije odnosa.

U ušima mi odzvanja divna pjesma Parnog valjka koja govori o strahu da nam „...ljubav ne bude navika“.  Što možemo obećati jedno drugome na početku veze, kad se osjećamo tako blaženo, tako sretno, kao da lebdimo a ne hodamo... kad svaki dodir znači ushit, užitak.... kad smo tako žedne partnerove blizine, kad nas svaki dijelić tijela boli zbog udaljenosti od ljubljene osobe?

            Nadam se da ste sve vi, drage čitateljice, barem jednom osjetile takve osjećaje i s njima povezano uvjerenje da će uvijek tako biti, da se nećemo prestati voljeti i da će pogled na voljenu osobu uvijek izazivati radost.

            Ako ste u dugogodišnjoj vezi, koliko vas se još uvijek tako osjeća? Nadam se dosta ali znam, iz svog rada s klijentima (a stastistika je neumoljiva), da mnogi parovi u tome ne uspiju. Iako su u početku silno vjerovali da će tako biti, nakon nekoliko godina, puno stresa i umora, jednog dana se naglo ili postepeno suoče sa činjenicom da je odnos prazan. Da ljubavi više nema. I tada se postavlja pitanje što učiniti? Hoćemo li pokušati obnoviti svoju vezu ili ćemo se rastati?

            Kako ne biti među tim parovima? Kako ne doći u situaciju da nam je ljubav postala prazna navika? Kako uspjeti i učiniti suprotno? Mnogi stručnjaci nam govore i pišu o svojim iskustvima u radu i pokušavaju pomoći. Jedan od njih je i John Gotman, doktor psihologije, koji već oko 30 godina radi s parovima i istražuje što je zajedničko parovima koji se rastaju a što je zajedničko onima koji ostaju zajedno. Evo njegovih prediktora raspada braka ili veze:

1.      Eksplozivni nastup (provale bijesa) - način svađanja je bitan i on može dovesti do razvoda braka ili raspada veze. Ako se svađamo tako da si dozvoljavamo da bijes provaljuje iz nas i da jedno drugome govorimo jako ružne i duboko uvredljive stvari, koje nikada ne bismo rekli da nismo dozvolili bijsu da provali iz nas, na dobro smo putu da nam veza propadne.

2.     Četiri jahača apokalipse:
a.    Kritizerstvo
b.   Prezir
c.    Defenzivnost  
d.   Zatvaranje 

    Ovi „jahači apokalipse“ su siguran put do raspada veze i ako im dozvolimo da „jašu“ u našoj vezi, vjerojatno ćemo se jednog dana osjećati kao da su prešli preko nas.

3.      Preplavljivanje osjećajima - fiziološka reakcija toliko preplavi čovjeka da napadne ili se povlači i zatvara se pred partnero/icom. I jedna i druga reakcija su duboko destruktivne za svaki odnos.
4.      Neuspješno popravljanje - ne mogu se situacije brzo popraviti, nema brzog pomirenja.
5.      Nedostatak zajedničkih lijepih sjećanja - par zaboravi kako je bilo na početku.

            Osim ovih prediktora raspada veze, dr. Gotman nam govori i što je zajedničko parovima koji uspjevaju. Slijedeći čimbenici su rezultat njegovog zaista dugogodišnjeg iskustva u radu s brojim parovima koji su uspjeli i sačuvali svoju ljubav i nakon dugog niza godina zajedničkog života:

1.      Poznavanje - Što znam o partneru/ici? Što on/ona voli jesti, slušati… kakva mu/joj je bila prošlost? Koji su njegovi/njeni problemi bili dominantni u životu? Što ga/ju raduje? Njegovanje poznavanja i prepoznavanja. Duboki bazični interes jednog za drugog. Suštinska zainteresiranost jednog za drugog. Ciljevi, brige, nade, očekivanja, strahovi - sve to treba znati o partneru/ici. Topografija druge osobnosti daje smjernice u odnosu.

2.      Trajno njegovanje poštovanja, cijenjenja i divljenja - Važno je u sebi njegovati poštovanje prema životu partnera/ice i njegovati osjećaj zadovoljstva što je baš ta osoba moj/a partner/ica. Emocionalno inteligentni parovi takve situacije kreiraju i sami. Pozitivni osjećaji ne smiju kroz dulji period biti prekriveni negativnima. Treba evocirati sretna sjećanja i osjećaj cijenjenja osobe s kojom živim.

3.      Istinska zainteresiranost - Svakodnevna zainteresiranost koja se manifestira kroz međusobnu razmjenu sitnih informacija o poslu, o danu, komentar o onom što partner/ica priča - da osjeti da je slušan/a.

4.      Prihvaćanje utjecaja partnera - To je, u istraživanju, bilo učestalije tj. više prisutno kod žena. Žene češće i više prihvaćaju utjecaj svog partnera u donošenju važnih odluka. Ako i muškarac odluči prihvatiti utjecaj žene, pitati i uvažavati njeno mišljenje –istraživanje je pokazalo, da je to veliki i značajan čimbenik pozitivne bračne perspektive.

5.      Rješavanje rješivog - Ublažavanje eksplozivnih ispada, «zakočiti» mašinu kad se zahukta, znati kako smiriti sebe i drugoga. Npr. ne bismo se osjećali napadnuti ako partner/ica traži time-out kod preplavljivanja. Parovi koji ostaju zajedno su skloni kompromisu, tolerantni na pogreške drugog, prihvaćaju da se neke stvari ne mogu promijeniti. Kad smo u bliskom odnosu, aktiviraju se naši strahovi da će nas opet povrijediti ono što nas je povrijedilo prije. U sebi, točnije u „malom mozgu“ imamo «skladište» tih strahova. Ono je rijetko prazno i važno je biti svjestan da su ti strahovi u nama i da će ih neke situacije izprovocirati, da će neke situacije biti „okidači“ koji će pokrenuti te davno uskladištne strahove. Trebamo upoznati sebe i naučiti kako drugačije reagirati na poznate okidače.

6.      Dijalog - sredstvo kojim se može prevladati neprevladivo. Ima stavova i različitosti kod dvoje ljudi koji uopće nisu podložni promjeni ali dijalog pomaže da se bolje razumijemo. Dijalogom se ne napadamo već razmjenjujemo osjećaje, doživljaje, potrebe - bolje se razumijemo. Kroz dijalog možemo doći do toga da se „složimo da se ne slažemo“ u određenom pitanju ili temi. Dijalogom možemo naći način kako živjeti s onim osobinama ili načinima partnera/ice koji mi nisu dragi niti ugodni.

7.      Zajednički smisao (kulturni obrazac, zajedničke vrijednosti) - parovi koji ostaju zajedno, koji su zadovoljni s brakom ili partnerstvom, imaju zajednički smisao, kreirali su svoj zajednički kulturni obrazac u kojem su prisutni utjecaji obaju obitelji iz kojih potječu. Formirali su svoje osobne obiteljske vrijednosti, zajedništvo koje ima duboku duhovnu dimenziju. Partneri si pomažu da dosegnu jednu razinu koju sami za sebe ne bi mogli dostići. To se postiže svakodnevicom: slavljenjem, svađanjem, mirenjem, poštovanjem, zajedništvom, odgojem…. Živeći na način koji pokazuje ljubav, poštovanje, interes za drugog. Važno je imati zajedničke rituale (npr. idemo na tržnicu pa na kavu, svaku prvu nedjelju u mjesecu idemo na večeru, idemo se prošetati prije spavanja) i hobije. Kroz te rituale i hobije se zbližavamo iz dana u dan i ako traju godinama zalog su da nam veza neće postati prazna.

    Svoje klijente potičem da razvijaju svjesnost: same/og sebe, svjesnost o osobi s kojom suu vezi i svjesnost o dinamici u vezi koju zajednički kreiraju. Što su osobe u vezi svjesnije to će i sama veza biti osvještenija i smislenija.

    Ako želim uspjeti u vezi, moram prvo biti ok sa samom sobom. Osoba koja nije u miru sa samom sobom, koja je puna unutrašnjih konflikata imat će konflikte i u vezi.

    Druga osoba s kojom živim je jednako nesavršena kao i ja. Ako očekujem da će druga osoba biti savršena onako kako meni odgovara, da će mi čitati misli i činiti sve što ja želim, živim u iluziji a ne u realitetu.

    Često kažem svojim klijentima/icama „vi ste u filmu svog života glavni pozitivan lik i vaš partner je u filmu svog života glavni pozitivan lik.“ Onaj drugi (ili ona druga) nije za sebe „negativac u vašem zajedničkom filmu“. I kad to osvjestimo možemo posložiti figurice na drugačiji način. Ja nisam u središtu a uloga mog partnera/moje partnerice nije u tome da se vrti oko mene i ispunjava sve moje potrebe. Nas dvoje smo zajedno u toj konstelaciji. Kako su meni važne moje potrebe tako su i mom partneru važne njegove potrebe. Ako uspijem na taj način gledati na naš odnos, konstelacije se mijenjaju. Emocionalno inteligentni partneri će se moći u nekim situacijama čvrsto založiti za svoje potrebe i jasno izreći što ih muči i s čime nisu zadovoljni. U nekim drugim situacijama će biti svjesni potreba svog partnera/ice i svjesno i dobrovoljno će odstupiti od nekih svojih ideja i želja jer duboko poštuju život svog partnera i žele pored sebe imati sretnu osobu koja osjeća da u vezi može ispuniti i svoje potrebe. Jedna od stvari na koje potičem parove koji osjećaju da nisu sretni je da si osvjeste da ne mogu biti sretni ako žive sa nesretnom osobom. Potičem ih da se oboje istovremeno zapitaju kako ja mogu pomoći partneru/ici da bude sretan? Kad oboje partnera žele živjeti sa sretnom osobom i pokušavaju jedno drugome omogućiti da budu sretni, dinamika se mijenja i postaje kvalitetnija.

      U području seksualnosti smo posebno ranjivi. Mnogima se dogodi da u stvari prvo osvijeste da više nemaju seksualnih odnosa ili ih imaju jako rijetko i ne pružaju im zadovoljstvo. Da se par ne bi našao u takvoj situaciji, važno je imati na umu ili kako ja radije kažem, osvijestiti si, da je u seksu intimnost i međusobno emocionalno prihvaćanje izuzetno važno, da je jednako važno kao i sam užitak. Kada par kvalitetno živi svoju svakodnevicu – sa svim obavezama, stresovim i sukobima, kada njeguje svoj odnosu – to omogućuje da izgrade i svoju seksualnu interakciju na jedinstven i kvalitetan način. Parovi koji žive u skladu sa svojim dnevnim ritmom, svoju seksualnost ponekad doživljavaju kao zadovoljstvo i snažan užitak, ponekad kao opuštanje ili stress-relief, ponekad kao igru, a ponekad kao duhovno iskustvo zajedništva. Također mogu prihvatiti i cijeniti različite načine seksualnog uzbuđivanja a ne samo ustrajati u jednom ili dva poznata načina. Parovi koji njeguju svoj seksualni život su svjesni da nerealna očekivanja donose razočaranja i da je seksualnost integrirani dio njihovog života. Ona dinamika koja postoji u životu para postoji i u seksualnosti. Ako jedno drugo zanemaruju u drugim područjima, vjerojatno će jednako tako ili i više zanemarivati jedno drugo i u seksualnosti.

    Završila bih ovaj tekst naslovom knjige dr. Ivana Goluba „Najprije čovjek“ – u tom naslovu leži, po meni, važan odgovor na to kako sačuvati svoju vezu od pražnjenja i odumiranja. Moje iskustvo i znanje me potiču da svojim klijenticama ali i prijateljicama kažem „Najprije svaka osoba za sebe treba biti svjesna i odgovorna osoba. Kad smo najprije svjesne i odgovorne osobe, imamo veliku šansu da ostvarimo i takvu vezu. Nesvjesna osoba koja ne promišlja sebe i svoje odnose neće lako prepoznati početna upozorenja da će ili bi mogla neka veza biti destruktivna. Svjesna osoba se može izvući iz naučenih obrazaca i postati svjesna da ima moć oblikovati svoj život. Svjesna osoba nije nemoćna ni prepuštena na milost i nemilost životu i drugima. Svjesna osoba može mijenjati svoju svakodnevicu i svoje odnose. I svjesna osoba će cijelo vrijeme njegovati i cijeniti svoju vezu pazeći da se ne ugasi kad je plamičak najtanji.