NOĆAS...

Nocas sam nesretan

Srebrna Krila

Nocas sam nesretan

Ovaj tekst je pregledan 569 puta

Nocas sam nesretan
na oci nece san
bez tebe ja sam
tako sam

Nocas sam nesretan
i opet cekam dan
dan u kojem te
ja ne docekam

Ref. 2x
Ne daj da budem nesretan
reci da ti je zao
ne daj da budem nesretan
jer sve sam tebi dao

Nocas sam nesretan
ime ti dozivam
jer ti si bila
sve sto znam 

NI SAM

Kako dijete odraste
Kako mu se duga kosa
Pretvori u gnjezdo laste

Nije li to sudbina
I nije li gusto
Kad nastupi visina
Voljeti pusto

Što sve u rukama nosim
Po svom putu
Za oprost prosim
Djecu žutu

Kako dijete odraste
Kako mu srce vreba
Maleni pogled do neba

I jadi bole
Da i tu stati
A oni što mole
Dal čovjek samo plati



Sto mu gromova što se desi
U tom snenom putu
Ko pisanicu me oresi
Da se nevidim ljutu

O Bože što se zbiva
Kada i ti nago
Reče i ja sam kriva!
Za čim bi onda trago!

O Bože nisam vrijedna
U taj svijet ući
Kada srca bijedna
Putujem kući

O Bože još žalim
Za granom kruške
I sam sebe ranim
Od trešnje do puške

Kako djete odraste
I kako mu s neba
Projure laste?

Lako jer tu su oči
S crvenim nosom
Pa buđenje rano
Sa prvom rosom

Lako,jer tu se ne miri
Nemir u duši
I dijete sad viri
i vire mu uši

Lako,jer tu se ne plače
A suza tristo
I sve te zadače
Dođu na isto

Lako,jer tu se gasi
Sjaj u tom oku
Ni polja klasi
Ne dišu u boku

Lako, a sve je teže
Lako to reći
Za sve koje biježe
Ja uvijek ću te

LOBI LJUDSKE KOBI

Što određuje naš život
Dali sudba je taj put
Što nas veže za izvor ili plot
Tko nam kaže bit češ crn,bijel,žut

Tko nam daje tijelo,lice
To slučajnost je pravila nekog
Jer stvoreni smo baš iz jedne stanice
Izašavši iz majčina tijela mekog



I dali smo slika prije generacija
Pa nema ničeg osim ljudske misli.
Ta možda smo samo roda čudna kombinacija
A sliku vodilju su strahovi istisli

A možda smo ipak rođeni pa vođeni
K jednoj točci,nekoj višoj sili
Ili smo samo preporođeni
Jer smo davno puno puta bili

Što to vlada ljudskom kobi
ili ona vlada sobom sama
Gdje je toćka naše smrti dobi
I gdje je početak duše taj
Teško je shvatiti taj osječaj

Što određuje naš život
Dali sudba je taj put
Što nas veže za izvor ili plot
Tko nam kaže bit češ sretan,jadan,ljut

Biti sretan, a ne biti toga svjestan, znači biti nesretan... Biti nesretan, a biti toga svjestan, znači postajati sretan

Vidjeti kišu kao tekuće blagoslove s neba,
Cvijet kao čudo pred kojim se klanjaš
Oblake kao rajske glasnike i
Anđele kao prijatelje, jest muzika duha
Koji se ne predaje pred preprekama, niti jadikuje nad nedaćama
Grli ih i uči iz njih, kao iz najsvetijeg spisa
Koji otkriva tajnu postojanja, mnogo dublju od nekoliko isplakanih suza
Gdje si u mraku kad te tražIm?
Oprosti, pa ti si svjetlo koje mi osvjetljuje put do bunara
Blistaš u kapima mora, i kad je pomrčina,
S tobom nikada nisam sama
Jer me guraš, čuvaš mi leđa

Tvoje ruke, tako mirne i snažne
Pogled, dubok kao galaksija
Oči duboke i bogate,
A osmijeh nepomućen igrama privida

Kako da te dohvatim, nedostaješ mi,
Mogu te opčinjeno gledati satima
Tako si jak, utjelovljenje božanskoga
Usnica ti pjeva, a duša moju solobađa,
Od vezanosti, strahova... tereta koji me odvlače od lakoće,
Spoznaje da sam sretna i slobodna

Kako reći hvala, kad je ta riječ tako mala
Prema onome što činiš zaljubljenom srcu, poput moga
Budiš u meni ljubav i kad me obuzme zaborav, pa pomislim da je nestala
Prodrmaš me u zagrljaju, i ja opet radosno trčkaram svijetom, blistam

Pero pauna, ništa sjajnije od tvoj oka
Nedostaješ mi, a opet, svaki te tren osjećam
Obavijaš me, kao veo, ili sigurnosni prekrivač
Pripadam ti, a poštujem te,
Jai Guru Deva

Zašto ja, tko sam zapravo i što me čeka –
Pitanja su koja ponekad vode do uspjeha
No on nije skupocjen automobil, luksuzna vila niti dragocjena bunda
Nego osmijeh koji uvijek titra na usnama...